Dajem vam propovijed baš onako kako bih je želio čuti od svećenika koji je uistinu „sjemeč“:
Draga braćo moja,
Danas ću govoriti o Bogu. Tko je On, što On čini i zašto Ga trebamo voljeti više od svega ostalog!
Bog je prije svega Ljubav toliko izvanredna da je odlučio stvoriti čovječanstvo kako bi Ga moglo spoznati i voljeti; ta je Ljubav razmjena između Boga i čovječanstva — On sve privlači k sebi. Ali što je ta Ljubav?
Ta je Ljubav obilna; to znači da ispunjava osobu koja je njezin predmet. Zar čovječanstvo — i svaka osoba pojedinačno — ne želi biti bogato? Da, naravno da želi. Neka se onda okrene Meni; ta je Ljubav toliko puna ljubavi! Zar osoba ne želi biti voljena? Da, naravno — biti voljen je utješno, slatko je, obogaćuje; biti voljen čini čovjeka sretnim i veselim, a također potiče uzajamnost.
Voljeti čini nekoga vrijednim ljubavi, a kada netko uistinu voli, želi davati — davati sebe, služiti drugima, dati se u potpunosti. Više ne misli na sebe; mislimo na onoga ili one koje volimo; služimo im kako im ništa ne bi nedostajalo, kako bi napredovali u životu, kako bi imali dobre okolnosti i dobre odnose, te kako bi oni zauzvrat prenosili ono što su primili, kako bi i oni bili kanali kroz koje dobrobit dobrote teče drugima, obogaćujući ih zauzvrat, i tako dalje.
Ljubav nije sebična; ljubav nije osvetoljubiva — naprotiv. Ona daje ne očekujući ništa zauzvrat; daje velikodušno i onoliko koliko može, nalazeći svoju nagradu u širenju dobra koje je dala.
Takva je božanska Ljubav: ona obogaćuje, ona se širi, ona nikada ne presušuje. Kada se čini da presušuje, to je zato što nije primljena i stoga nije prosleđena dalje.
Braćo moje, često mislite da ne poznajete Boga, a ipak, da bi se voljelo, čovjek mora znati. Dao sam Svoje Znanje vama tako što sam se rodio na zemlji i podučavajući vas, i svi koji su me slušali, voljeli su me. Oni koji me nisu čuli — jer su bili opsjednuti svojim ponosom i ljubomorom što sam osvojio njihova srca — ti su ljudi prekinuli krug Ljubavi, te nisam mogao ostati među njima. Gomile su me slijedile; ljubav i pouke koje sam im dao očaravali su ih, a oni su, zauzvrat, prenosili ljubav koju su primili.
Tako je rođeno kršćanstvo, izvedeno iz grčkog imena „Christus“, što znači „Pomazanik“. Kršćanstvo — a točnije katoličko kršćanstvo, što znači „univerzalno“ — stoga je pokret koji ujedinjuje Sljedbenike Božjeg Pomazanika, Onoga u kome je Bog pronašao Svoje zadovoljstvo, zapovijedajući vam da Ga slušate (Mt 17:5).
Da, poslušnost izravno proizlazi iz ljubavi. Kada volimo, slušamo onoga koga volimo jer ga divimo; želimo mu ugoditi, a njegove su želje zapovijedi onome tko voli. Poslušnost izvire iz ljubavi i nalazi se u potpunosti u svim vrlinama. Bog želi, a vi Mu se pokoravate. Takvo je voće ljubavi koju biste trebali imati prema Bogu, od kojega proizlazi sve što jeste, sve što imate i sve što volite. Dao vam je Zakon — Deset zapovijedi — od kojih svaka sastoji se od dva retka. Ti se tako zapovijedi uklapaju u 20 redova te je u njima sve navedeno. Nisu ih teško zapamtiti, a savjesnim pridržavanjem njih, postićete kršćansko usavršenje.
Bog želi da budeš poput Njega kako bi te mogao vječno imati sa Sobom u Nebu. Kao otac, tako i sin. On želi učiniti te sudionikom Njegove božanstvenosti, a kroz krštenje te čini „djetetom Božjim“. On izlijeva na tebe darove Svoga Svetog Duha kako bi te uzdigao do Sebe, da te učini Svojim, i ti, iz ljubavi prema Njemu, prihvaćaš sve od Njega. Prihvaćanjem Njegove volje za tebe, dokazuješ svoju ljubav prema Njemu, a On, iz ljubavi prema tebi, želi te zauvijek u Svojoj slici i nalikosti, blizu Sebe.
Ljubav daje i daje od sebe, a ti ćeš, Njegova stvorenja, ako Ga voliš, dati sebe Njemu — slušajući Ga iz ljubavi, i zauzvrat dajete sebe Njegovim stvorenjima iz ljubavi prema Njemu, jer ih je On stvorio i želi njihovo dobro, baš kao što želi tvoje dobro — tvoje osobno. I to je milosrđe, ta teološka vrlina koja dolazi od Boga i vraća se Bogu, i koja se prakticira kako na zemlji, tako i u vječnosti Neba.
Milosrđe je najveća od svih vrlina jer je Bog njezin predmet i jer se prakticira i na zemlji i u Nebu, dok vjera i nada više ne postoje u Nebu: u Nebu se više ne vjeruje, nego se zna; u Nebu se više ne nada, nego se posjeduje. Prakticirajte milosrđe, braćo Moja, jer je ono veliko u Božjim očima; ono vas uzdiže do Njega; ono vas čini Svojima, jer Bog nikada ne prestaje činiti dobro za vas.
Evo, dakle, u nekoliko riječi, vitalne bit vaše religije, koja je svakako religija Ljubavi, ali iznad svega religija samooprijeđenja.
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha †. Amen.
Tvoj Gospodin i tvoj Bog
Izvor: ➥ SrBeghe.blog