Jutros je došao Anđeo i ponovno me odveo na susret s Blaženom Majkom. Izgledala je vrlo mlado, kao da ima petnaest ili šesnaest godina.
Hvalila sam Je i rekla: „O, moja prekrasna Majko. Kako prekrasno danas izgledaš.”
Nasmijala se i rekla: „Valentina, hvala ti što si Me prepoznala. Znaš li da sada putujem svijetom kako bih prikupila kisele molitve i kranclice koje mi ljudi prinose. Ljudi nisu istinski odani."
„Kisele?” pomislila sam
Zatim mi je Blažena Majka pokazala mnoge limune, velike žute limune.
Rekla je: „Vidiš kako je limun kisel? Tako molitva uzdiznje na Nebo. Kisela molitva!”
poviknula sam: „O, Blažena Majko!”
Pokazala je prstom na mene s ljubavlju i majčinskim autoritetom te rekla: „Piši i o tome.”
Tiho sam zapitala: „Blažena Majko, moram li to zapisati? Ljudima se neće svidjeti kada zapišem takvu poruku.”
Odgovorila je: „Da, moraš pisati i reći im sve što ti pokažemo. Moraš nam biti poslušna. Ako ljudi toliko uvrijeđuju Boga, zašto im ne reći i dati im do znanja što čine Bogu? Inače se nitko nikada neće obratiti i promijeniti. Potakni ljude da mole pravilno, iz srca, da budu stvarno i istinski odani Bogu i Nama, jer je On toliko uvrijeđen.”
Zatim smo otišli i ušli u prostoriju koja je izgledala kao kuća. Unutra mi je dotrčao mali Dječak i zagrlio me, a ja sam uzvratila zagrljaj Njemu. Odmah sam znala da je to mali Gospodin Isus.
Plakao je. Istinski je plakao, suze su mu tekle niz lice. Zagrlila sam Ga i utješila.
Upitala sam: „O, zašto plačeš? Ne plači. Bit će bolje.”
Naš Gospodin Isus uistinu pati kada se ljudi ne žele preobratiti i doći k Njemu. Zato bismo se trebali pokušati usredotočiti na molitvu iz srca kako bismo utješili Boga.
Nisu sve molitve koje ljudi izgovaraju lijepo stignu do Neba. Mnoge su to gorke molitve jer nisu iskrene niti dolaze iz srca. Bolje je izgovoriti kratku molitvu i u miru razmišljati o riječima. Bog poznaje tvoje srce, a ne samo tvoje riječi.
Blažena Majka mi ranije nikada nije govorila o prikupljanju gorkih molitvi.